Na današnji dan, 7. novembra 1913. rođen je Alber Kami, francuski pisac i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, čovek koji je svoje ukupno stvaralaštvo posvetio istraživanjima apsurda savremenog sveta u kojem postojanje čoveka gubi svaki smisao. Kroz svoja književna dela izražavao je svoje filozofske stavove o paradoksalnom dvojstvu duboko ukorenjenom u prirodi ljudskog bića i o uzaludnoj potrazi za smislom života koji je unapred osuđen na konačnost. Jedan od najslikovitijih primera Kamijevog pogleda na stvarnost i mesto čoveka u njoj je njegov čuveni esej Mit o Sizifu, koji ću u ovom članku podeliti sa vama.
Iz knjige:
Albert Camus, Mit o Sizifu
Priredio Milivoj Solar
MATICA HRVATSKA, Zagreb 1998.
Slika pozajmljena sa: https://en.wikipedia.org/wiki/File:Titian-Sisyphus.jpg
Bogovi bijahu osudili Sizifa da bez prestanka kotrlja jednu stijenu do vrha neke planine, odakle se ona vraćala zbog svoje težine. Mislili su, donekle s pravom, da nema strašnije kazne od beskorisna i beznadna rada.
Ako je vjerovati Homeru, Sizif bijaše najmudriji i najraz-boritiji među smrtnicima. Prema nekom drugom predanju, međutim, on naginjaše razbojništvu. Ja tu ne vidim proturječnosti. Razlikuju se mišljenja o motivima koji su mu priskrbili da bude beskoristan radnik pakla. Spočitava mu se, prije svega, neka nesmotrenost prema bogovima. Odavao je njihove tajne. Eginu, Azopovu kćer, ugrabio je Jupiter. Otac se začudi s njezina nestanka i izjada se Sizifu. On, koji je znao za otmicu, ponudi Azopu da ga o tome uputi, pod uvjetom da on dade vodu korintskoj utvrdi. Nebeskim munjama pretpostavio je blagoslov vode. Stoga je bio osuđen u paklu. Homer nam također kazuje da Sizif bijaše okovao Smrt. Pluton nije mogao podnijeti da njegovo carstvo ostane pustim i gluhim. On uputi boga rata da izbavi Smrt iz ruku njezina pobjednika. Наставите са читањем
knjigoljupci 
