Crveni makovi

Ne bih baš da remetim svečarsku atmosferu danas, dok mnogi  raspaljuju roštilj po izletištima i obrću prasiće ili jaganjce na ražnju u čast praznika rada, ali ne mogu da se oslobodim jedne pesme koju od mladosti, nekako vezujem za 1. maj. Mladima ona ništa ne znači, ali možda se neko iz starijih generacija seća imena Mihovila Pavleka Miškine i njegove pesme „Crveni makovi“.

Opet su jutros procvali

u žitu makovi sneni,

sve su nam njive ovili

cvjetovi njihovi crveni!

 

„Znaš li majko, majčice,

kakvi su ono cvjetovi“,

što rastu po našim njivama

takovi divni, crveni?

 

Gorki su, sinko, plodovi,

čemer je ono procvao.

Umjesto zlatne pšenice

korov je tamo niknuo!

Seljak polje stvarao,

hajduk svijetom harao:

Oteo kmetu zemljicu,

zgazio njegovu pravicu!

 

Baruni, grofi, vladali,

španovi pravdu krojili,

rabotat kmeta gonili,

krvcu mu poljem sijali!

 

Mnogo je kapi kanulo,

njegove krvi i znoja,

ljeta ga duga mučila

ljetine teške bez broja!

 

 

Prokleo seljak zemljicu

vražjih gospodara,

niknuli crven-cvjetovi

umjesto božjeg dara!

 

Krvlju su kmetskom sijani,

kletvama, bunom miješani

suzama, znojem pojeni

zato su tako crveni…