Na današnji dan, iz ove turobne doline sveta u kojoj je gazio po trnju i po kamenju, u nigdinu se uputio veliki čovek i veliki pesnik Tin Ujević, noseći u grudima svoje veliko srce ispunjeno ožiljcima ovozemaljske nepravde, srušenih ideala, ugašenih snova… Verujem da se sada nalazi negde gde zaista i potpuno pripada, gde nije gonjen od nemila do nedraga i nije sam bez igde ikoga, pod zatvorenom plaveti.

Fotografija pozajmljena sa: http://www.professionalglobaletiquette.com/2016/08/selling-during-sorrow-2/
S ranom u tom srcu, tamnu i duboku,
s tajnom u tom trudnu i prokletu biću,
sa zvijezdom na čelu, sa iskrom u oku
gazi stazom varke, mrtvi Ujeviću;
smrt je tvoja ljubav pri svakome kroku,
smrt je u tvom iću, u tvojemu piću,
smrt je u tvom dahu, i u tvojem boku,
smrt i smrt, i smrt u Nadi i Otkriću.
Što ti vrijedi polet u vlastitu čudu,
što ti vrijedi volja i voljenje slijepo?
Srce bije, pluće diše uzaludu;
gle, bez hvajde ljubiš sve dobro i lijepo;
kao sveli miris u razbitu sudu
pogiba u tebi pjev što si ga tepo.