Na današnji dan, 18.12. 1980. umro Dobriša Cesarić, moj omiljeni hrvatski pesnik. Umeo je kao retko ko da slika rečima. Njegove pesme su poput prizora iz života koji su se u prolazu zadržali u našem oku, da bi nam se potom vraćali u sećanje da o njima razmišljamo, tražimo im uzroke, ugrađujemo ih u svoj pogled na svet… Svaki susret sa njegovom poezijom ostavlja jedan dubok i trajni utisak i malo ko zaboravi stihove poput onih iz „Balade iz predgrađa“, „Oblaka“, „Pjesme mrtvog pjesnika“… U njegovim kratkim pesmama često se sliva čitava lepeza različitih lirskih vrsta i zato ih rado dajem svojim učenicima kao primer. Sa vama danas delim „Mrtvu luku“. Možda njen sadržaj nekoga trgne i opomene i podstakne da podigne jedro i zaplovi u susret životu.
Mrtva luka
Znam: ima jedna mrtva luka,
i ko se u njoj nađe
čuti će ujutro pjevanje ćuka.
I vidjet će umorne lađe.
Brodovi u njoj vječno snivaju
kako se brodi,
al njihova sidra mirno počivaju
u plitkoj vodi.
I tako u snovima gledaju sreću,
a plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću
i – stoje.
Ship graveyard by Merbel: https://www.deviantart.com/merbel/art/Chernobyl-ship-graveyard-456588536
knjigoljupci 